Uopće ne sumnjamo, večeras će negdje u Riju biti veliki party, „lomit će se“ i plesati samba do sitnih sati, a i nakon toga zasigurno će biti veselo, jer slavljenik je rijetko kad u karijeri napuštao plesni podij bez barem „jedne“ pod rukom. Danas 49. rođendan slavi novopečeni brazilski senator, izabran s najviše glasova u povijesti te goleme zemlje, Romário de Souza Faria.
Ako je „kralj nogometa“ Pele, a "kralj Rija" Heleno de Freitas, onda je Romário „kralj šesnaesterca - i diskoteka“, kako ga je jednom opisao veliki Johan Cruyff.

Kao i oko ljepote žena, ukusi se razlikuju i kod odabira najboljih nogometaša. Romario bez sumnje spada u red najvećih. Osvojio je sve ili gotovo sve. Najviše ga se pamti po partijama u dresu Brazila i Barcelone dok ju je vodio veliki Nizozemac. Cruyff i Romario nisu se baš slagali. Nizozemac je kao igrač slovio za taštog ekscentrika, teške naravi i osebujnog karaktera, mrzio je autoritete, ali kad je sam sjeo na klupu, pretvorio se u terminatora. Ili će biti po njegovom ili te nema. Ukrotio je „divljeg Bugara“ Hristu Stoičkova, ali Romarija nije uspio zauzdati. Nitko to nije mogao pa čak i ni Cruyff. Kasnije je priznao da ga je trebao istolerirati, ali već je bilo kasno, Romario je davno napustio Barcelonu.

'Noć mi je oduvijek bila najbolja prijateljica'

„Ja sebe neću i ne želim mijenjati. Ako ne smije izlaziti, idem i ne vraćam se“, hladno je Romario odbrusio Cruyffu koju mu je prigovorio da živi nesportski, ali tek nakon što su stigli porazi.
Romario se našao na udaru katalonske javnosti nakon teškog poraza u finalu Lige prvaka s Milanom u Ateni. Do tada nikoga previše nije smetalo Brazilčevo stalno gostovanje u rubrikama „ludih provoda i vrućih noći“.

„Noć mi je oduvijek bila najbolja prijateljica. Kad izađem, sretan sam, a kad sam sretan, dajem golove“, kazao je Romario jednom prilikom te otkrio da je prilikom dolaska u Barcelonu sklopio dogovor s čelnicima da se neće upletati u njegov privatan život.
Romario je izlazio, zabijao na travnjaku i krevetu, mijenjao žene kao čarape, ali nikada nije pio.
„Jesam izlazio, ali alkohol nisam kusao. Ljudi ne vjeruju da se može zabavljati bez cuge. Meni su dovoljni bubanj, samba i plesni podij, i jasno, lijepe žene.“

Sukob s Peleom

Strast za lijepim ženama nije ga napustila ni u srednjoj dobi, štoviše, neki će reći da je tek sad u punoj formi. Nedavno je uhvaćen u „klinču“ s dvadesetak i kusur godina mlađom ljubavnicom. Bio je ostao šarmer britkog i poganog jezika, o svakom i svemu ima mišljenje. Narod ga voli, kritizira političke elite, a čak ni nedodirljivom Peleu ne ostaje dužan.
„Tišina, Pele je poeta“, rugao se Romario „O Reiju“ aludirajući na neke njegove izjave.
„To je dobro poznata fraza koja je ušla u svakodnevnu upotrebu jer on stalno daje povoda.“
Pele mu je odgovorio: „Uvijek su postojali ljudi koji ne znaju što hoće od života pa se stalno vraćaju u prošlost. Ali ja sam katolik pa mu opraštam.“

Iako Pele tvrdi da je Romario mnoge od svoji golova postigao na „seoskim terenima“, ipak ostaje činjenica da ostaje uz njega jedini koji je službeno postigao više od tisuću golova u karijeri. Romario je blizu Pelea i na listi najboljih strijelaca brazilske reprezentacije: Pele 77 (92 nastupa), Ronaldo 62 (98), Romario 55 (70).

Tek Pele ima bolji postotak od Romarija, tu je na vječnoj listi drugi. Sa 154 golova Romario je drugi na ljestvici najboljih strijelaca brazilskog prvenstva otkada se igra jedinstvena savezna liga u klasičnom ligaškom formatu. Prvi je slavni Roberto Dinamite sa 190, ali on je cijelu karijeru igrao u Brazilu, a Romario je najbolje godine proveo u Europi. Prvo u PSV-u, a onda u Barceloni i kasnije u Valenciji.

Žal za Mundijalom u Francuskoj

„Kad bi vidio da sam nervozan, prišao bi mi i rekao: šefe, ne brinite, zabit ću i pobijedit ćemo. Nevjerojatno je da je u osam od deset slučajeva kada mi je to rekao i zabio. Bio je nevjerojatno samouvjeren tip, neviđeni strijelac“, jednom je prilikom prokomentirao Guus Hiddink koji ga je trenirao u PSV-u.
Da je slavio u okršaju s Milanom u Ateni, moglo bi se reći da je osvojio sve što se može osvojiti u nogometu.

Prvak svijeta s Brazilom 1994. i najbolji igrač turnira, iste godine i Zlatna lopta u FIFA-inu izboru, bio je s Brazilom prvak Južne Amerike, dvaput 1989. i 1997. Ta druga Copa ostat će upamćena po tomu što su u napadu igrali Ronaldo i Romario. Ostaje vječna žal što „Ro-Ro“ napad, vjerojatno najbolji svih vremena, nismo gledali na Svjetskom prvenstvu u Brazilu. Kad tu još dodamo Rivalda, ajme majko... Ostat će upamćene njegove suze na press-konferenciji kada je obznanio da ne ide u Francusku zbog ozljede. Nije dobio priliku braniti titulu u tandemu s „Il Fenomenom“ kojem je bio uzor i inspiracija.

'Ro-Ro' najbolji napadački par svih vremena

Fortuna nije tako htjela, svi smo ostali uskraćeni za veliki spektakl. Dvije godine kasnije pokazao je da nije za staro željezo, u tandemu s Edmundom pomeo je sa svojom Vascom sve ispred sebe na prvom FIFA Svjetskom klupskom prvenstvu. Za pamćenje ostaje njihova partija protiv Manchester Uniteda, čiji su bekovi bili na rijetko viđenom ringišpilu. Romario je zabio dva, Edmundo jedan.
Bio je to „labuđev pjev“ jednog od najboljih napadača u povijesti igre, iako se oprostio od nogometa tek 2008. Potom se okrenuo politici, zasad mu ide gotovo jednako dobro. Ako ovako nastavi, nije isključeno da ga u doglednoj budućnosti vidimo na mjestu predsjednika Brazila. Jer, narod ga i dalje obožava jednako kao i kad je trpao mreže brazilskih protivnika.