Tako izgleda kada se pogleda rezultat, ali ne čini nam se da se radi o pukoj pozi ili glumatanju. Kovačevu ljutnju ne treba shvatiti samo kao osvrt na dotičnu utakmicu nego i na ono što Hrvatsku očekuje u narednom razdoblju, odnosno na Euru, jer nema sumnja da će se Hrvatska plasirati u Francusku, to je sada gotovo pa sigurno. Kovač je podcrtao na što je mislio. Teško se ne složiti da bi prikazana igra u prvih pola sata protiv jačih suparnika skupo stajala Hrvatsku. To dokazuju rezultati na velikim turnirima, gdje bi Hrvatska gotovo pa redovito upadala u rupe iz kojih bi se teško vadila. Sjetimo se samo Meksika.
Tri vijesti o kojima se priča
Kovač ljutit unatoč pet komada: Ne želim to više vidjeti!
Sviđa nam se što Kovač razmišlja dugoročno, zato se i ne zadovoljava prosječnom igrom, čak i kada je rezultat više nego odličan kao protiv Norveške, koja nije bezvezna reprezentacija, ali nije ni ona koja bi se mogla uspoređivati s Hrvatskom.
Ako Hrvatska želi konačno proći skupinu na velikom natjecanju i napraviti opipljiviji rezultat, mora se razmišljati na način na koji razmišlja Kovač. Izbornik je to vjerojatno shvatio još dok je bio reprezentativac, a svoje shvaćanje utvrdio je na Mundijalu u Brazilu.
Velike momčadi pobjeđuju i kada ne pruže neku bajnu igru, Hrvatska je to pokazala protiv Norveške, u mrežu je upadalo sve što se puklo po golu. To je kvaliteta a ne nedostatak. Da je tako pobijedila Njemačka ili Španjolska, vjerojatno bi bili komentari kako je klasa došla do izražaja, da su pobijedili s pola gasa…
Međutim, razlika je što spomenute reprezentacije istu kvalitetu uglavnom pokažu i na velikom natjecanju, dok Hrvatska tamo najčešće podbaci. Tradicija je vraška stvar u nogometu, osvrtom u povijest može se puno toga zaključiti, zato je i kut iz kojeg se promatraju velesile sasvim drugačiji u odnosu na reprezentacije poput Hrvatske.
Kao što Hrvatska ima autoritet nad reprezentacijama poput Norveške, Bugarske ili Srbije i najčešće ih prolazi u kvalifikacijama, tako se događa upravo suprotno kada dođe na veliko natjecanje i tamo odmjeri snage s "al pari" momčadima. Ponekad je u pitanju bila kvalitativna, a ponekad psihološka barijera koju „vatreni“ nisu uspijevali preskočiti. Možda je neumjesno uspoređivati malu Hrvatsku s velikom Njemačkom, Brazilom ili Španjolskom, ali teško je poreći da ova hrvatska generacija ima kvalitetu i vrhunske klase. Uvijek je ključna procjena kvalitete kako bi razmjer između postavljenih ciljeva i realnosti bio što manji. Naravno da je dobro da se želi malo više od realnog, to je sportski, ali to odstupanje ne smije biti preveliko.
Pred Mundijal u Brazilu vjerovali smo kako je kucnuo trenutak da Hrvatska konačno napravi opipljiviji rezultat. Kada pogledate roster i gdje igraju hrvatski nogometaši, bilo je realno očekivati prolaz skupine pa možda i nešto više.
Ako je na nekim prethodnim velikim natjecanjima ključan bio nedostatak kvalitete, mišljenja smo kako je u Brazilu to bila psihološka blokada. Da bi se probilo tu dugogodišnju barijeru, potrebno je promijeniti razmišljanje i pristup. Mislimo da je Kovač upravo na tom tragu. Izbornik gleda unaprijed i ne zadovoljava se prosječnim izdanjima, jer zna što ga čeka na glavnom turniru. Tamo se kažnjavaju i najmanji propusti a kamoli nedovoljno agresivan ulazak utakmicu kao što je bilo protiv Norveške. Njemačka sebi može dopustiti igru s pola gasa, rupe u igri, povijest to dokazuje, odnosno njezini rezultati na velikim natjecanjima, no Hrvatska ne može, ako želi više od plasmana i pukog sudjelovanja na završnim turnirima. A ova generacija predvođena Modrićem, Rakitićem i Mandžukićem ima sve potrebno da u Francuskoj napravi nešto opipljivo, možda čak i da ponovi "brončane".
