Tko je najbolji „bijeli igrač“ u povijesti košarke? Pitanje na koje će, prilično smo sigurni, velika većina ljubitelja košarke bez prevelikog razmišljanja odgovoriti - Larry Bird. Legenda Celticsa i vjerojatno najslavniji košarkaš slavnog bostonskog kluba rodio se na današnji dan prije 60 godina u West Badenu, mjestašcu od oko 1000 žitelja u državi Indiana.
Tri vijesti o kojima se priča
Rivalstvo koje je promijenilo NBA: Bili su to klasici nad klasicima
Uz Michaela Jordana i Magica Johnsona, svojeg najvećeg suparnika, sačinjavao je ono što se često zove „sveto trojstvo“ NBA košarke 80-ih godina, vjerojatno najuzbudljivijeg košarkaškog desetljeća ikad. Desetljeća koje je košarku vratila na velika vrata u SAD-u i u kojem se prema mnogima koji to vrijeme pamte, igrala najbolja košarka, i ne samo u NBA-u. Košarka za koju ću neki slobodnijim tonom reći da je neki drugi sport u odnosu na košarku koju danas gledamo.
Bird je u zelenom dresu s brojem 33 na leđima osvojio pregršt momčadskih i individualnih nagrada. Nabrojat ćemo samo neke: Sa Celticsima je osvojio tri naslova prvaka NBA lige (1981., 1984. i 1986.). Triput je bio MVP sezone (1984., 1985. i 1986.) i dvaput MVP finala (1984. i 1986.). U prvu petorku sezone biran je devet puta, a na All-Star utakmicama sudjelovao je 12 puta. Triput je pobjeđivao u natjecanjima za tricu (1986., 1987. i 1988.).
Šut - nitko kao Bird
Bird se rodio u siromašnoj i brojnim problemima opterećenoj obitelji. Imao je četiri brata i sestru. Otac mu je bio veteran korejskog rata, psihički problemi i problemi s alkoholom vjerojatno su doveli do njegova samoubojstva godinu dana nakon što se rastao s Birdovom majkom. Kada se ta nesreća dogodila, Bird je imao 18 godina.
Izrastao je do 206 centimetara i igrao je na poziciji malog krila, ali sa svojim razumijevanjem košarke zapravo je mogao igrati što je htio. Bird je bio igrač kojeg je teško opisati ako ga niste gledali. Na prvi pogled je izgledao nekako smotano, daleko od toga da se kaže kako je fizički bio dominantan ili atletičan, zakucavao je rijetko, odraz mu i nije bio neki, prije nikakav, ali malo tko je mogao tako dodati, uhvatiti loptu i pogoditi. Desnom ili lijevom, pretjerat ćemo pa reći gotovo pa svejedno, jer gađao je s obje ruke s poludistance. Nije bio ni loš obrambeni igrač kada bi se zainatio.
Birdov „trade mark“ kroz cijelu karijeru ipak je bio njegov šut desnicom, koji je bio fantastičan pa i čudesan za krilnog igrača. Imao je specifičan šut, teško branjiv. Onako relativno visokom ruka mu je išla iza glave i to je bilo jako teško blokirati. Kad bi mu i blokirali desnu, on bi prebacio u lijevu ruku i zabijao u serijama. Kao u onoj čuvenoj utakmici s Portlandom kada je izbezumio inače odličnog obrambenog igrača Jeromea Kerseyja.
Bird zna reći da je imao bolji šut na sveučilištu nego u NBA ligi. Naime, igrajući bejzbol s jednim od braće teško je ozlijedio prst na ruci s kojom šutira. Operacija nije prošla baš najbolje pa je morao mijenjati tehniku šuta. Ali i tako „defektan“ mitraljirao je sa svih strana. Možemo samo zamisliti kakav je bio prije ozljede?
Isprva se upisao na Indiana University kod legendarnog Bobbyja Knighta, no tamo se nije snašao pa je prešao na manje sveučilište Indiana State, gdje je u razdoblju od 1976. do 1979. imao prosjek od 30.3 poena po utakmici, što je peti najbolji učinak u NCAA povijesti.
Rivalstvo s Magicom
Veliko rivalstvo s Magicom započelo je još u sveučilišnoj košarci. Njih dvojica odigrala su jednu od najgledanijih košarkaških utakmica u finalu NCCA 1979. u Salt Lake Cityju. Magicu je pripao prvi okršaj. Michigan State je slavio sa 75:64, a Magic je bio MVP finala. Bio je to veliki udarac za Birda, po osobnom priznanju najteži poraz u karijeri.
Celticsi su ga draftirali 1978. kao šestog „picka“, ali se odlučio ostati još jednu sezonu na sveučilištu. Zanimljivo je da je prvi „pick“ te generacije bio Mychal Thompson, otac današnje zvijezde Golden State Warriorsa Klaya Thompsona. Bird je došao u NBA ligu 1979. kao najbolje plaćeni "rookie" svih vremena, a iste godine pridružio mu se i njegov tri godine mlađi arhi-rival Magic, koji je draftiran od strane suparničkih Los Angeles Lakersa.
Njihovo rivalstvo obilježilo je 80-te i na neki način spasilo profesionalnu košarku koja je krajem 70-ih bila u velikoj krizi. Gledanost je pala na najniže grane, a oporavila se pojavom Birda i Magica i dosegla neslućene kote tijekom 80-ih. Prepuna sjajnih igrača NBA liga tih je godina doživjela pravu renesansu,, ali Bird i Magic bili su u prvom planu, dok je dolazak Jordana bio šlag na tortu po popularnosti nevjerojatno rastuće lige u SAD-u i cijelom svijetu. To je vrijeme kada su se po prvi put prenosile NBA utakmice i na ondašnjoj zagrebačkoj televiziji. Koliko se sjećam, prvi put gledali smo u izravnom prijenosu finale Lakersa i Pistonsa 1988.
Bird i Magic triput su se sastali u finalu. Bird je slavio u prvom obračunu 1984., a Magic u sljedeća dva 1985. i 1987. Bird je s Kevinom McHaleom i Robertom Parishom tvorio fantastični trio, jedan od najboljih u povijesti lige. Zajedno su ostvarili 540 pobjeda. Taj učinak nadmašili su tek Duncan, Ginobili i Parker.
Najveći "provokator" svih vremena
Kakav je Bird bio igrač možda najbolje govore brojke koje je ostvario u sezoni 1986/87., kada je prvi došao do onog što se kolokvijalno zove „idealni prosjek“: najmanje 90% slobodnih bacanja, 50% šut iz polja i 40% šut za tri poena. Birdove nestvarne brojke bile su: 91%, 52.5% i 40%. U 13 NBA sezona ostvario je prosjek od 24.3 poena, 10 skokova i 6.3 asistencija. Upisao je 59 „triple-doubleova“, po čemu je peti u povijesti iza Oscara Robertsona, Magica, Wilta Chamberlaina i Jasona Kidda.
Bird je nadaleko bio poznat po „trash talku“ s kojim je izluđivao svoje čuvare i suparničke momčadi i trenere. Mnogi ga smatraju najvećim "provokatorom" svih vremena. Patentirao je smicalicu „sam sam“ iako je čuvar bio uz njega. Kada bi pogodio preko ruke, a to je bilo jako često, u prolazu bi dobacio suparničkom treneru: „Trebao si staviti nekog da me čuva.“ Poznata je stvar da je smatrao uvredom kada bi stavili bijelce da ga čuvaju. Kada je Doug Collins u dvoboju s Chicagom poslao na njega slabo poznatog Bena Poquettea, prišao mu je i zavapio: „Ben Poquette? Jel se ti to šališ!?“
Zabio mu je 33 poena već na poluvremenu. Česta fora mu je bila da pita suparničke igrače na gostujućoj utakmici tko drži rekord dvorane po poenima. Jednu od najluđih utakmica u povijesti NBA lige odigrao je u ožujku 1985. protiv Atlante Hawksa. Zabio je 60, što mu je osobni rekord. Pogađao je sa svih strana i iz nemogućih pozicija.
Ludnica u Atlanti
Napravio je takvu ludnicu u dvorani da kada je pogodio s 12-13 metara tricu skočili su i neki igrači Hawksa na klupi. Trener Hawksa Mike Fratello naprosto je poludio. Bila je to utakmica o kojoj su napisani romani i snimljeni dokumentarci. I dan danas se prepričava Birdov okršaj s Daleom Ellisom u šutiranju trica na All-Staru 1988. Stoji slika zamrznuta u vremenu kada Bird baci posljednju šarenu loptu za pobjedu i na već na pola puta do koša digne ruke i okrene se prema publici. Upala je. Pobijedio je a da nije ni skinuo gornji dio trenirke.
Autor je i jedne od najkorištenijih fraza kada se piše i govori o Michaelu Jordanu. U travnju 1986. Jordan je u prvom kolu „play-offa“ zabio 63 poena Celticsima u Gardenu, a Bird je nakon utakmice izjavio: „Mislim da se večeras Bog maskirao u košarkaša.“
Međutim, koliko god Jordan na početku karijere bio fantastičan i veličanstven, onako mlađahan i gibak izgledao je kao da je od gume, tada je kao nikad kasnije doista letio i preskakao čuvare, sredinom i krajem 80-ih nije mogao protiv Celticsa i kasnije Pistonsa.
Jordan je došao u NBA ligu 1984., a osvojio je naslov tek 1991. Prvih godina nije imao bogzna kakvu ekipu, ali krajem 80-ih već je sastavljena glavnina kasnije šampionske momčadi pa ipak nije mogao do naslova, što dovoljni govori koliko je liga bila jaka. Po skromnom sudu ovog autora daleko, ali miljama daleko jača nego danas. I kada biste prošli Birdove Celticse ili Isaiahine Pistonse, u finalu bi vas čekali Magicovi Lakersi ili Houstonovi "Twin Towersi" s Olajuwonom i Sampsonom. Bilo je tu još sjajnih ekipa, no ove četiri momčadi dominirale su sredinom i krajem 80-ih.
Hrvatska ispratila Birda
U toj i takvoj ligi Bird je dominirao i bio najbolji ili jedan od najboljih. Godinama kasnije to su priznali i najpoznatiji članovi „Bad Boysa“ iz Detroita, koji su svojevremeno javno znali omalovažiti Birda kao velikog igrača. Naime, u to vrijeme vrtjela se priča da je Bird privilegiran od strane lige zato što bijelac i da mu zato daju nagrade ispred afroameričkih igrača.
Bird nije pokazivao da ga takve priče previše smetaju, ali godinama kasnije priznao je da mu je sve skupa išlo na živce. Parket je jedino mjerilo, a Bird je tamo radio teško ponovljive stvari. Vrijeme je najbolji sudac, pokazalo se da je bio i ostao jedan od najboljih, i to svih vremena.
Fantastičnu karijeru zaključio je osvajanjem zlatne olimpijske medalje kao član originalnog „dream teama“ 1992. u Barceloni. Hrvatska reprezentacija imala je tu čast u finalu ispratiti istinskog velikana u igračku mirovinu. S nešto manje uspjeha kasnije je bio trener i generalni menadžer, a trenutačno je i predsjednik Indiana Pacersa. Larry Bird – jedan jedini.
