Završen je još jedan trade deadline i pri dojmovi polako su slegnuli. Priča prijelaznog roka svakako je trade DeMarcusa Cousinsa u New Orleans, koji je izazvao val kritika na račun Vlade Divca. Oni koji su otišli najdalje stavili su ga uz bok Billyja Kinga kao najgoreg GM-a kojeg je jedna momčad imala. Divcu se najviše spočitava što je praktično poklonio najboljeg centra lige, iako je imao vremena (Cousins ima ugovor do 2018.) možda pričekati bolju ponudu.

No, vrijeme će pokazati koliko je to bio dobar ili poguban potez. Istina je da Kingsi s njim nisu mogli ići prema naprijed, a Pelicansi će donijeti konačnu potvrdu je li Cousinsov karakter stvarno gubitnički ili je samo bio problem u treneru. Premda ih je u Sacramentu promijenio petoricu. I premda je više puta svojim ponašanjem odmagao nego pomagao momčadi.

Ima svoju viziju i kriterije

Jedan od onih koji ne gaji nadu u promjenu Cousinsove naravi je tvrdokorni GM Celticsa Danny Ainge. Čovjek koji zna kako se osvajaju naslovi. I na parketu i izvan njega. Nemojmo zaboraviti famozne poteze kojima je Bostonu vratio trofej Larryja O'Briena, ali i kasnije donosio odluke koje na prvi pogled nisu izgledale mudro, no pokazale su se itekako dobrima. ''Pljačka'' Brooklyna posebna je priča, možda ''pljačka'' stoljeća, a trade Ronda (za Crowdera) pokazao se dobitnim u svakom pogledu.

Međutim, Ainge se našao na udaru kritika zbog još jednog tiho odrađenog prijelaznog roka. Nije da je sjedio prekriženih ruku, ali procijenio je da nema ponudu koja bi zadovoljila njegovu viziju i kriterije. Boston se danima povezivao s Butlerom, Griffinom i Georgeom. Ovaj potonji kasnije je bio najaktualniji, ali i onaj radi kojega se Ainge nije htio odreći Crowdera, Smarta i picka prve runde 2017. od Netsa (ponuda koja se vrtjela u kuloarima).

Bitka za Georgea tako je odgođena za neko drugo vrijeme. I nije Boston bio jedini zainteresiran, a upravo je njegov vječni rival prvi u Georgeovim mislima i razlog više što se Ainge nije htio odreći najboljih aduta. Naime, veliku želju da u svoje redove dovedu zvijezdu Pacersa imaju Lakersi i njihov novi GM Magic Johnson. No, Larry Bird nije htio popustiti ni prema jednome. Barem do ljeta i novih ''ratnih'' kolopleta.

Jesu li Celticsi propustili priliku već ove sezone?

Jesu li Celticsi time propustili priliku ostvariti rezultat već ove sezone? I je li Ainge svojom tvrdoglavošću i nepopuštanjem zapravo naštetio momčadi? Ni Butler ni George nisu garancija da bi Boston svrgnuo Kralja Jamesa i prekinuo njegovu dugogodišnju vladavinu na Istoku. Pa čak i da bi to sigurno značilo finale konferencije. Nema ni garancije da bi ostali vjerni Keltima nakon isteka ugovora, pogotovo George. A za uzvrat Boston bi izgubio dva dragocjena role igrača i vjerojatni prvi pick drafta 2017.

No, isto tako treba uzeti u obzir da Celticsi nisu dobili playoff seriju još od vremena kada su startna petorica bili Rondo, Allen, Pierce, Bass i Garnett. Bez obzira što Stevens već četvrtu uzastopnu sezonu ima rast pobjeda. Ali nema pritisak rezultata, što je vrlo važno za ostvarenje vizije i stvaranje kulture. Nečeg bez čega ni nema uspjeha, a to je ono što Aingeu vrijedi više od ičega. Štoviše, on je odustajanjem od tradea koji bi doveo All-Star igrača pokazao kako ima strpljenja i vjeru u ovu ekipu.

Naravno, nije potpuno zadovoljan, ni ne može biti jer se momčad nije poboljšala, ali svjestan je činjenice da puna šaka dobrih pickova u naredne dvije godine (dva prve runde od Netsa te po jedan od Clippersa i Memphisa) i financijska fleksibilnost otvaraju mnoga vrata. Što ako kojim slučajem Fultz ili Ball pokažu da su vrhunska klasa? I Boston na ljeto potpiše još jednog slobodnog igrača u rangu Horforda. Što ne bi bio u mogućnosti da je došlo do blockbustera u veljači.

Ainge je pokazao da Celticsi vrednuju kemiju i kulturu, a igrači se biraju na osnovi njihovog karaktera. Zato Cousins nikad nije ni bio blizu Bostona. U konačnici, on voli ono što Celticsi imaju sada i smatra kako se još uvijek mogu poboljšati još ove godine. Bez obzira što su suočeni s pitanjem zašto izbjegavaju superstarove. Ali jedna stvar je dovesti All-Star igrača s rizikom da ga u kratkom periodu izgubiš, a druga potpisati nekoga tko će ostati vjeran i dugi niz godina biti vođa koji će gajiti kulturu momčadi.

Strpljenje još nikome nije naškodilo

Stevensova momčad ovime nije ni izgubila ni dobila. Pa čak i da ne potpiše solidnog centra koji će zatvoriti najveću rupu ove sezone – obrambeni skok. S teretnim igračem pod košem Boston ne bi bio u mogućnosti imati stil igre koji ga je i doveo do drugog mjesta i trećeg napada na Istoku. Celticsi su drugi u ligi po protoku lopte i samom vrhu po poenima direktno iz asistencija. A za to je potrebno imati igrače koji će se puno kretati i držati ritam, jer bez ritma ''umiru''.

Ono gdje je Ainge u prednosti u odnosu na svoje kolege je što usred rekonstrukcije momčadi ima rezultat i vrijedne draft pickove koje bi mnogi odmah potpisali. Izgubiti tako nešto radi kratkoročnog pokušaja rušenja Clevelanda, jer to bi donio trade Georgea, nije vrijedno žrtvovanja dugoročne budućnosti. Sve dok ne dođe do igrača koji će potvrditi vjernost Celticsima, Ainge vjerojatno neće povući okidač. On je taj koji samo može biti u boljoj poziciji.

Kad pogledate koliko momčadi vuče nesuvisle poteze, a malo ih ima strpljenja i jasnu viziju, tim više Aingeov rad ima smisla. Tko zna, možda u bliskoj budućnosti dočeka očajne čelnike Bullsa, koji bi na ljeto lako mogli ostati i bez Wadea, a onda Butler ostaje usamljen u klubu koji je osuđen na put prema dolje. Slično kao Cousins u Kingsima, s malom razlikom u tome što Butler karakterno nije Cousins, a Boston će do tada biti možda još jači i još čvršći. Strpljenje dosad nikome nije naškodilo.