Dinamo i Hajduk nisu pri svojim prvim izlascima u Europu izvukli posebno atraktivne suparnike, Neftči i Helsinki to sigurno nisu, pa čak ni Stoke City nije nekakav magnet. No, ljudi u Splitu i Zagrebu željni su europskog nogometa, pa je jasno da su došli na stadion.
Doduše, na malo drukčiji marketinški način. Hajduk je najviše zaradio na Barceloni, no velika je stvar što će i na utakmici sa Stokeom biti pun stadion. Ipak, Bijeli su uz uobičajene cijene ulaznica uspjeli napuniti Poljud, čak i protiv Šibenika u prvenstvu kada se okupilo za takvu utakmicu nevjerojatnih 20 tisuća navijača.
Plavi su, pak, krenuli drugim putom. Kako je u Zagrebu zasićenje nogometom prilično veliko, za Neftči su odlučili ulaznice 'prodavati' po simboličnim cijenama od jedne i deset kuna. Dakle, ove ulaznice za kunu su više podijeljene nego prodane, pa je dosta nategnuto govoriti da Dinamo rasprodaje Maksimir.
Ljudi su u redovima čekali da bi došli do ulaznica i za susret s Helsinkijem. Ulaznice po opet simboličnim cijenama i borba za njih, redovi od nekoliko stotina metara, kao da dolazi nekakav veliki suparnik, a ne Helsinki, koji je Dinamo već pobijedio u gostima.
Hajduk je prodajom ulaznica za Barcelonu, Šibenik i Stoke City zaradio 21,2 milijuna kuna, što je 30 posto njegova godišnjeg proračuna. Dinamo je od ulaznica za Neftči, Inter, Cibaliju i Helsinki uprihodio oko 400.000 kuna, što je smiješnih 0,2 posto godišnjeg proračuna plavih.
Dinamova je računica da će tako privući ljude (što mu je uspjelo), da će ljudi steći naviku dolaska na utakmice, a da će ulaskom u Ligu prvaka ili utješnu Europsku ligu namiriti sve što je propustio zaraditi.
Oko Dinamovih blagajna bilo je i navodnih nezakonitih poslova. Da su šverceri kupili solidan broj ulaznica po kunu i deset kuna, pa ih prodavali po cijeni od 50 do 70 kuna. Isto se događalo uoči utakmice s Neftčijem gdje su šverceri prodavali ulaznice ispred sjeverne tribine za čak 30 puta veću cijenu. (I.Š./VLM)