Fascinirani navijanjem s Poljuda su otišli i Interovi igrači i trener. Argentinac Javier Zanetti prekaljen je u mnogim bitkama, ali kaže da takvo što dugo nije vidio. Hajduk gubi 3:0, a stadionom se lomi pjesma. Doista fascinantno!
Nismo zamijetili niti jedan incident, ako u to ne ubrajamo „bakljadu", s napomenom da baklje nisu letjele na teren, samo se pjevalo i navijalo bez uvreda i pogrdnih skandiranja.
Što bi dali u Dinamu da na Maksimiru imaju sličnu atmosferu?
>> Interovi igrači i trener fascinirani atmosferom na Poljudu
>> Inter prejak za Hajduk, Poljud s pjesmom ispratio 'bile tiće'
Dok Poljudom odjekuju „ljubavne pjesme“, Maksimirom tutnje pogrdni stihovi i vrijeđanja koja „normalni želuci“ teško mogu provariti. Dinamo pobjeđuje, a na Maksimiru vlada otužno i mučno ozračje. Hrvatska je puna paradoksa. Klub koji godinama dominira domaćim prvenstvom i na putu je da se po drugi put uzastopno plasira u Ligu prvaka vodi ogorčenu bitku s vlastitim navijačima, dok klub koji se raspada po šavovima na svim poljima uživa podršku kakva se rijetko viđa.
O razlozima bi se moglo nadugo i naširoko pisati. Svatko ima svoje mišljenje. Neki će reći da su se Hajdukovi navijači već pripremili na havariju, jer se znalo da će to Inter lako riješiti, pa im ništa drugo nije ni preostalo nego da pjevaju i zabavljaju se. To je samo donekle točno. Čini nam se da su Hajdukovi navijači pomirili s činjenicu da ne mogu očekivati neke bolje rezultate u dogledno vrijeme, ali samo pod jednim uvjetom...
„Gušt je gledati Hajduk kad igraju naša dica“, kazao je jedan od navijača uoči početka utakmice.
Tu je ključ cijele priče. Hajduk je zbog financijskih problema osuđen na igrače iz svojeg omladinskog pogona, a to je politika koju navijači najviše vole i zbog čega će zažmiriti na loše igre i rezultate.
Nova Uprava Hajduka krenula je novim smjerom, ali ne zato što je to htjela nego zato što je morala. I time je osigurala bezuvjetnu podršku navijača. Eto još jednog paradoksa.
Oni koji dobro poznaju situaciju u Splitu kažu kako to neće dugo trajati. Kad na jesen stignu prvi porazi u Prvoj HNL, doći će i do prvih zvižduka, a na proljeće se mogu očekivati i burna negodovanja. Tipično je to za mediteranski mentalitet, slična je situacija i u ostatku Hrvatske. Od euforije do očaja u samo nekoliko koraka.
Vrijeme će dati odgovor hoće li pomlađeni Hajduk imati ovakvu podršku do kraja sezone. To je otvoreno pitanje. Što se tiče Dinama, gotovo smo sigurni da će se nastaviti agonija. Na obzoru se ne vidi kraj rata između BBB-a i čelnika kluba. I to bez obzira na rezultate. Čini se da je sukob došao do točke s koje nema povratka.
