Matmut Atlantique i cijeli Bordeaux noćas je gorio od gromoglasne pjesme hrvatski navijača. Hrvatska je moćna, i to vraški moćna, to je sada valjda svima jasno nakon velike pobjede nad europskim prvakom Španjolskom.
Kada su Hrvati na kraju prvog poluvremena zagrmjeli onu poznatu „bježite ljudi“, Španjolci su na drugoj strani samo stajali s rukama na bokovima i sumnjičavo vrtjeli glavama. Kao da su slutili što će se dogoditi, izgledalo je kao da se pitaju: „Ako je Hrvatska s drugom postavom ovako dobra, kakva je tek s prvom?“
Kada je Danijel Subašić u drugom dijelu obranio jedanaesterac Sergiju Ramosu, hrvatski dio stadiona naprosto je eksplodirao. Španjolci su opet potonuli u depresiju i nisu se više dizali, ostali su „zavareni“ za stolce. Slutili smo da bi Subašić mogao obraniti, jer smo vidjeli da mu je Luka Modrić s klupe pokazivao u koju će stranu Ramos pucati. Suigrači su u Realu i jako ga dobro poznaje. Eto, i kad je na klupi, Modrić je neizmjerno važan Hrvatskoj.
Perišić opet igrač odluke
Ivan Perišić opet je bio čovjek odluke, igrač s potezom i petljom pobjednika. Ovacije koje je dobio po izlasku s travnjaka pred kraj utakmice dugo će se pamtiti. Hrvatska je srušila sve kalkulacije i sve prognoze. Španjolci će morati na Italiju, a Hrvatska ide u lakši dio ždrijeba i praktički joj je otvoren put do polufinala.
Izbornik je opet uspio iznenaditi. Pretpostavljali smo da će mijenjati postavu, odnosno odmarati neke igrače, najavili smo dan prije utakmice da se može očekivati čak pet promjena, ali ipak se nismo nadali sastavu koji je poslao na travnjak. Čačić je uveo pet novih igrača u prvu postavu: Jedvaja, Vrsaljka, Pjacu, Roga i Nikolu Kalinića. Trojicu smo predvidjeli, dvojicu nismo, Jedvaja i Roga. Jedvaj je dobio šansu prije Schildenfelda, a Rog prije Ćorića, kojeg je Čačić „pokazivao“ na treninzima, što se pokazalo kao „duda varalica“ za novinare.
Čačić je jednim udarcem htio ubiti četiri muhe – odmoriti glavne uzdanice, isprobati zamjene i pokušati pobijediti, a ako se izgubi, što je nakon objave sastava izgledalo vjerojatnijim, okušati sreću „na lotu“ i dobiti Velšane. Plan je u potpunosti uspio. Ne znamo je li Čačić čvrsto vjerovao u pobjedu, ali na kraju je pokupio i jare i pare. Izborni je izveo na megdan aktualnim prvacima Europe „momčad budućnosti“, kako ju je sam prozvao. I mora se reći da je izgledala fantastično. Hrvatska se ravnopravno nosila sa Španjolskom i posve zasluženo slavila, usprkos nekim u najmanju ruku diskutabilnim sudačkim odlukama.
Širok izbor igrača, Mandžukić se mora zamisliti
Još se jednom pokazalo da Hrvatska ima širok izbor igrača i da Čačić može računati na igrače s klupe. Ova utakmica je samo dokaz da nitko nije pretplaćen na igranje u prvom sastavu. Mario Mandžukić može se dobrano zamisliti. Nikola Kalinić odigrao je dobru utakmicu i što je najvažnije zabio je pogodak iz praktički prve veće šanse na utakmici i cijelom turniru. To je jako dobar znak i možda će Čačića ponukati da razmisli o opciji s Kalinićem.
U svakom slučaju Kalinić može računati da će zamijeniti Mandžukića tijekom sljedeće utakmice, ako Mandži ne bude išlo u osmini finala. Marko Pjaca također je odigrao veliku utakmicu i zakucao na vrata prve postave. S pravom se može nadati da će dobiti šansu. Pjaca je nekoliko puta tako majstorski zavrtio španjolske braniče da mora da im se još vrti u glavi. Doista nije bilo slabog mjesta, svi su odigrali zaista na visokoj razini.
Ako je do sada bila „dark horse“, Hrvatska se ovom pobjedom prometnula u jednog od glavnih favorita turnira. Ne želimo biti euforični, ali mislimo da to nije pretjerano reći: Ova Hrvatska je hrabra i na krilima svojih sjajnih navijača može do kraja. Zašto ne? Treba u to vjerovati i neka pati koga smeta.
