Tri vijesti o kojima se priča
Odsjeli smo u Holiday Innu nedaleko od Parka prinčeva. Na doručku smo shvatili da su pola hotela zauzeli Hrvati. Bilo ih je odasvud: Švicarska, Njemačka, Zagreb, Požega, Nova Gradiška, Koprivnica, Split, Rijeka...
Na prvi pogled stječe se dojam da je u okolici stadiona više Hrvata.
"Bit će nas više nego Turaka", dobacio nam je jedan iz skupine hrvatskih navijača koji su stigli iz Njemačke.
"Pričekajte početak utakmice, tek onda će Turci navaliti. Njih ima svuda pa i u Parizu", upozorio nas je drugi Hrvat koji već godinama živi na jugu Francuske i na utakmicu je došao s dva sina. Sva trojica bili su u hrvatskim dresovima.
Kod poznatog restorana Les Princes naišli smo na dvije velike skupine turskih i hrvatskih navijača koji su odmjeravali snage - u skandiranju i pjevanju navijačkih pjesama. Policija je na svakom koraku, specijalci nose i duge cijevi, no nije bilo potrebe za bilo kakvom intervencijom, jer je sve protjecalo u miroljubivom ozračju.
Turci i Hrvati su pjevali, skandirali, mahali zastavama i transparentima i potrčali jedni prema drugima da se izgrle. Zaista fantastičan prizor koji je nasmijao i francuske specijalce, koji su u jednom trenutku pomislili da će biti 'fajta'. Međutim, ništa od toga...
"Hrvati i Turci pokazali su engleskim, ruskim pa i francuskim navijačima kako se miroljubivo i dostojanstveno navija za svoju reprezentaciju. Baš mi je drago zbog toga", kazali su nam hrvatski navijači pristigli iz švicarskog St. Gallena.
'Pozdravite mi moju Đakovčanku'
Nekoliko sati prije utakmice oko Parka prinčeva atmosfera je za čistu peticu. Među brojnim hrvatskim navijačima naišli smo i na starog znanca.
"Gdje ste prijatelji", povikao je gospodin Nikola Maričić obučen u majicu na kojoj je oslikana Francuska 1998.
"Evo upravo sam stigao s Havaja na utakmicu", otkrio nam je možda i najvjerniji navijač hrvatske reprezentacije, koji je zajedno s Tonyjem Piršlinom obišao čitavu planetu prateći hrvatsku reprezentaciju. Poznati su i po tome što su obojica na sve moguće načine nesebično i krajnje diskretno pomagali Hrvatskoj za vrijeme Domovinskog rata. Nebrojene su njihove donacije.
"Ja sam inače podrijetlom iz Đakova, iz Osječke ulice. Pozdravite mi moju lijepu Đakovčanku s Nove TV. Kako se ono zove? Marija, voditeljica vijesti, jel' tako", nasmijao se Maričić misleći na Mariju Miholjek.
Gledali ste bezbroj utakmica hrvatske reprezentacije, bili ste na svim velikim turnirima na kojima je nastupala, od Engleske, Francuske i Njemačke do Japana i Brazila. Kakav imate osjećaj pred utakmicu?
"Ah, tko će to znati", zastao je na trenutak.
"Mislim da smo bolji, ali nogomet je vražja igra. Treba ići jednu po jednu utakmicu, ne srljati prema naprijed."
Tko bi mogao odlučiti?
"Momčad. Samo momčad. Nije važno hoće li igrati ovaj ili onaj igrač, važno je da se uklopi u momčad i da svi daju sve od sebe, pa što Bog da i sreća junačka", mudro je zaključio gospodin Maričić, čovjek s ogromnim životnim i poslovnim iskustvom.
Šaljite nam vaše fotografije iz Hrvatske, Francuske i svijeta putem objave na Facebooku s hashtagom #benGOLKA
