Sezona Formule 1 nije ponudila previše rezultatske neizvjesnosti kao u danima kad je odluka o naslovu padala u zadnjoj utrci, ponekad i između trojice vozača.
Tri vijesti o kojima se priča
Ipak, zanimljivosti nije nedostajalo, od izravnih dvoboja na stazi (doduše, često daleko od vodećih pozicija) do podataka koji to najbolje demonstriraju.
Lewis Hamilton postao je drugi Britanac i prvi Englez s tri naslova prvaka (uspjelo je to samo legendarnom Škotu Sir Jackieju Stewartu), a na putu do titule prestigao je svog idola Ayrtona Sennu po broju pobjeda (43:41), a između njih na vječnoj ljestvici je Vettel sa 42 trijumfa.
Mercedes deklasirao sve
Mercedes je izjednačio svoj rekord iz 2014. sa 16 pobjeda u sezoni, a od toga su 12 puta imali dvostruko slavlje. Naravno, s učinkom od 703 boda postavili su apsolutni rekord u konstruktorskom poretku.
Ukupno je održano 19 utrka u 19 različitih zemalja na pet kontinenata. Natjecala su se 22 vozača, među kojima pet svjetskih prvaka (Sebastian Vettel, Lewis Hamilton, Fernando Alonso, Kimi Raikkonen, Jenson Button) i pet rookieja (Max Verstappen, Felipe Nasr, Carlos Sainz Junior, Roberto Merhi, Alexander Rossi).
Na čak 12 od 19 utrka pobijedio je vozač koji je startao s pole-positiona, a koliko su kvalifikacije bile bitne najbolje svjedoči podatak da je samo na jednoj utrci (Velika nagrada Mađarske) slavio vozač koji nije startao iz prvog reda. Bio je to Sebastian Vettel, koji je u debitantskoj sezoni za Ferrari ostvario tri pobjede (uz Mađarsku, najbrži je bio u Maleziji i Singapuru).
Kvalifikacije važnije od utrke
Što se tiče kvalifikacija, tu je nenadmašan bio Hamilton s 11 pole-positiona, Rosberg ih je imao sedam, Vettel jednog, u Singapuru što je jedina utrka na kojoj Mercedes nije imao najbolje vrijeme u kvalifikacijama. U duelima unutar momčadi najveća razlika je u Lotusu, gdje je Romain Grosjean sa 17:2 deklasirao Pastora Maldonada.
Velika nagrada Malezije bila je utrka s najviše pretjecanja (60). Na VN Kine je, pak, bila najmanja razlika između pobjednika i drugoplasiranog (Hamilton slavio s 0.714 sekundi ispred Rosberga), a na VN Italije najveća (Hamilton 25.042 sekunde ispred Vettela).
U gotovo svim kategorijama Mercedes je dominantan, ali postoje i one gdje nisu broj jedan. Primjerice, najviše odvoženih krugova, njih 1.127, ima Sebastian Vettel, što predstavlja 98.1 od ukupnog broja.
Ferrari i njegovi mehaničari šest su puta odradili najbrže zaustavljanje u boksu, slijedi Red Bull sa četiri, Mercedes s tri dok su po jednom najbrži bili Force India, McLaren, Lotus i Toro Rosso.
Alonso u nedostojnom bolidu
Upravo je Toro Rosso momčad s najviše pretjecanja, imali su ih 94 odnosno gotovo pet po utrci. Najviše napredovanja na utrkama u odnosu na kvalifikacije ostvario je Fernando Alonso, koji je zbog katastrofalnog bolida McLarena često startao iz zadnjeg reda, nerijetko i sa zadnje pozicije, pa bi se probijao mahom zahvaljujući odustajanjima drugih vozača.
Alonsu se ove sezone po prvi put u karijeri dogodilo da je osvojio manje bodova od momčadskog kolege (Jenson Button ih je skupio 16, a Alonso 11).
Red Bull očajan
I za kraj, par crtica o Red Bullu. Momčad koja je posljednjih godina dominirala Formulom 1 (četiri uzastopna vozačka i konstruktorska naslova od 2010. do 2013.) i ove se sezone morala zadovoljavati mrvicama. Štoviše, bili su znatno lošiji nego lani, završivši u poretku konstruktora iza Williamsa. Highlight sezone su im dva druga mjesta (Daniil Kvyat u Mađarskoj i Daniel Ricciardo u Singapuru), a tek su se jednom uspjeli ugurati u prvi red na kvalifikacijama.
