Za izbornika Niku Kovača i sve navijače najbitnije je da nam se u tom periodu ne dogodi 'slučaj Falcao'. Ali iznimno je važno i kako će, te u kolikoj mjeri hrvatski nogometaši igrati u svojim klubovima. Odlučili smo stoga napraviti analizu, da vidimo kakav je (trenutni) položaj Hrvata na klupskoj razini. Koji su to Kovačevi ljudi najutjecajniji za svoje klubove, a zbog koga sve izbornik nemirno spava? Naravno, u obzir smo uzeli jačinu klubova i liga...
1. Luka Modrić (Real Madrid)
Najbolji hrvatski nogometaš proživljava možda i najsvjetlije dane karijere. Luka Modrić je pod vodstvom Carla Ancelottija postao pokretačka snaga Reala. Kraljevi imaju deset uzastopnih pobjeda, a za smanjenje zaostatka za Barcom i Atletico Madridom s -5 na -1 u vrlo kratkom roku najzaslužniji je upravo Modrić. U tom periodu Ronaldo i Benzema su zabijali, ali Modrić je taj koji drži konstantu, čak štoviše raste iz utakmice u utakmicu. Luka je ove sezone, kažu Španjolci, drugi igrač na 'planeti Real' poslije Ronalda. U Madridu su brzo zaboravili na Ozila, a još brže na inače pouzdanog Khediru, jer s Modrićem je Real konačno dobio toliko potrebnu ravnotežu. Treba napomenuti da je Luka bio sjajan i u Tottenhamu, no Galacticosi su ipak dvije razine više. Aktualna kampanja Modriću je donijela konačnu potvrdu, hvalospjevi se nižu i u njegove kvalitete više ne sumnja nitko.
2. Mario Mandžukić (Bayern)
Mario je u sezoni poentirao 13 puta, drugi je strijelac Bundeslige, ali neki dan je udaljen iz Bayernove momčadi zbog navodnog nezalaganja. Sve je počelo službenom objavom prelaska Lewandowskog u Bayern. Poljak stiže tek na ljeto, no jasno je da će Guardiola koji ionako najradije igra s 'lažnom devetkom' teško ukomponirati i rotirati takve dvije napadačke klase. Iz Njemačke duže vrijeme stižu signali kako Pep i Mandžo nisu na istoj valnoj duljini, ali treba napomenuti da su na dolasku Lewandowskog inzistirali Bayernovi klupski čelnici i legende poput Beckenbauera, autora izjave: "Lewi je bolji od Mandže!" Uzevši nakon Gotzea još jednu zvijezdu Dortmunda, Bavarci su 'opravdali' nadimak FC Hollywood', kako ih posprdno nazivaju navijači ostalih njemačkih klubova. I nepravedno se ponijeli prema Mandžukiću, strijelcu 21 pogotka u čudesnoj lanjskoj sezoni, kojeg je bivši trener Heynckess opisao 'najvećim Nijemcem u Bayernu'. Kazavši tako na prilično jednostavan način sve o njegovom doprinosu za momčad.
3. Ivan Rakitić (Sevilla)
Za Igora Štimca 'uteg' kojem nije mogao naći adekvatnu poziciju, za Unai Emeryja, a nadamo se i Niku Kovača, dar s neba. Ivan Rakitić igra najbolji nogomet karijere. Kapetan i glavni čovjek Seville, oko kojeg se vrti baš sve. Raketa je u andaluzijskom klubu 'tata mata', zadužen za prekide, penale, s maksimalnim ovlastima u igri. Plod svega je već deset pogodaka i šest asistencija na kontu, a Sevilla je u borbi za novi plasman u Europsku ligu, gdje će uskoro igrati 1/16 finala s Mariborom. Španjolci su oduševljeni, u toj mjeri da Hrvatsku 'sada ne prepoznaju samo po Modriću, već i Rakitiću'. Ime 25-godišnjeg hrvatskog veznjaka sve glasnije se povezuje s vrhunskim klubovima (Manchester United, Liverpool)... Kako i ne bi, kad je ove sezone zabijao i Barci, i Atleticu, i Realu (dva gola).
4. Dejan Lovren (Southampton)
U Francuskoj su ga osporavali, a danas bi dali sve da ga mogu vratiti natrag. Jer Dejan Lovren ekspresno se dokazao na Otoku, pa su ga čak i nekoć sjajni defenzivci, a danas TV analitičari Jaime Carragher i Gary Neville prozvali 'svjetskom klasom' i ponajboljim stoperom lige. Lovren u Southamptonu čini stoperski dvojac s Portugalcem Fonteom. U prvih 11 kola Sveci su primili tek pet pogodaka, ali s vremenom su zbog nedostatka širine pali. Ipak, dvojac s početka priče i dalje cijeni Lovrenove partije. Obojica su ga u prosincu svrstala u (dotadašnju) momčad sezone. Gary Neville u paru s Jagielkom dodavši da je Lovren 'najbolja ljetna kupovina Premierlige', a Carragher u tandemu s Mertesackerom.
5. Danijel Subašić (Monaco)
Drugi hrvatski vratar 'jedinica' je u Monacu, novom osvježenju francuskog, a ubrzo i europskog nogometa. Približiti mu se nije uspjela ni prinova iz Sampdorije, Argentinac Romero. Monaco ima drugu obranu lige (14 primljenih pogodaka), a Subašić je branio na svim utakmicama (22 kola). U čak 11 navrata sačuvao je svoju mrežu netaknutom, ali nažalost njegov status za novu sezonu je upitan. Monaco žudi za velikim imenima, slobodno možemo reći i blještavilom, stoga su sve glasnije špekulacije da će na ljeto iz Barce besplatno uzeti Victora Valdesa.
6. Darijo Srna (Šahtar)
Kapetan Hrvatske vrpcu nosi i u Šahtaru, gdje je nedodirljiv. Klub iz Donjecka nakon slabijeg ulaska u sezonu uspio se 'posložiti' i jesen su završili na vrhu ukrajinske lige, s +5 ispred kijevskog Dinama. Srna ima 17 od 18 mogućih prvenstvenih nastupa, a postigao je i čak pet pogodaka. Treći je strijelac momčadi, više su zabili tek napadači Luiz Adriano (8) i Ferreyra (6). Srna standardno drži mjesto na desnoj strani obrane i jednostavno je nezamjenjiv. Šahtar je ipak podbacio u Ligi prvaka, pa će na proljeće predvođen Srnom tražiti iskupljenje u Europskoj ligi.
7. Vedran Ćorluka (Lokomotiv Moskva)
Iako Slavenu Biliću prošle sezone nije išlo s moskovskim Lokomotivom, mnogi su mu čestitali na dovođenju Vedrana Ćorluke. Hrvatskog stopera Rusi su već tada proglasili ponajboljim braničem lige, a sada slobodno možemo zaključiti da je - broj 1. Jer Ćorluka i Lokomotiv hrvaju se rame uz rame s bogatim Zenitom, nakon 19 kola obje momčadi imaju po 40 bodova. Vedran je propustio tek jednu utakmicu, a obrana Lokomotiva je sa 16 primljenih pogodaka statistički druga najbolja u ligi. Ne čudi što su u Zenitu odlučni u naumu pojačati svoje, a oslabiti redove Lokomotiva dovođenjem Ćorluke.
8. Stipe Pletikosa (Rostov)
Pletikosa posljednjih godina ulijeva povjerenje među vratnicama Hrvatske, a obožavan je i u svom Rostovu. U dosadašnjem dijelu sezone ima maksimalnih 1710 minuta na golu Rostova, a u šest navrata imao je 'clean sheet'. Plete je uspio sačuvati svoju mrežu netaknutom i protiv jakih momčadi, kao što su Zenit, CSKA Moskva i Rubin. Napadači Zenita nisu mu uspjeli zabiti na svom terenu, Rostov je u Sankt Peterburgu slavio s 2:0. Ipak, riječ je o prosječnom klubu, trenutno 8. od 16 koliko ih broji elitni rang ruskog nogometa.
9. Ivica Olić (Wolfsburg)
Protiv Brazila nećemo imati Mandžukića, ali vječni Ivica Olić istaknuo je kandidaturu za udarnu postavu pogotkom već na startu drugog dijela Bundeslige. Ola je zabio osmi gol sezone protiv Hannovera. Lani je poentirao devet puta, pa je za očekivati da će taj učinak debelo premašiti. Jer Wolfsburg je ove zime doveo De Bruynea iz Chelseaja, čime će napadački kvartet biti još moćniji. Olić je isturen u vrhu napada, prošle jeseni zabio je golčinu Dortmundu i realno nema nikakvu prijetnju u alternativi Dostu, koji je zasad u šest nastupa skupio tek 80 minuta, postigavši jedan gol.
10. Danijel Pranjić (Panathinaikos)
Joker Nike Kovača dvije utakmice doigravanja s Islandom na rutinu je odradio kao lijevi bek. Pranjić se u Ateni snašao odlično. Ima ga posvuda na terenu, ali nikako u zadnjoj liniji. Pranja je često na lijevom krilu, no tijekom igre seli i desno, odakle se pokušava 'zabadati' i tražiti mogućnost za šut ljevicom. Nerijetko kreće i u srcu veznog reda, čak i s ovlastima playmakera. Nedavno je 'zelenima' svojim trećim ovosezonskim golom donio minimalnu pobjedu protiv gradskog suparnika Panioniosa, čime je krenuo pobjednički niz PAO-a.
Što je s ostalima?
U drugu kategoriju svrstali smo one koji su također standardni u svojim klubovima, no ipak nisu za TOP 10. Neki od njih, unatoč redovitoj minutaži, zbog raznih razloga ne jamče izborniku Kovaču potpunu mirnoću. Šime Vrsaljko (Genoa) dobro se snašao u Serie A, igra standardno kao desni bočni u sustavu 3-5-2, ima jednu asistenciju i izboren penal na San Siru protiv Milana, a navodno je zanimljiv i nekim većim klubovima. Međutim, Genoa je sada iz Juventusa posudila Marca Mottu, beka vrlo potentnog u ofenzivi koji će Vrsaljku predstavljati oštru konkurenciju.
Gordon Schildenfeld (Panathinaikos) lani je bio odličan u PAOK-u, za koji je zabio ključan gol vrijedan odlaska u kvalifikacije za Ligu prvaka. Uzeo ga je Panathinaikos, gdje je Šifo odmah zauzeo mjesto u udarnoj postavi. No u posljednje vrijeme muči ga ozljeda, a PAO je baš u tom periodu nanizao četiri pobjede. Niko Kranjčar (QPR) opet oduševljava na Otoku, ali u drugoligaškoj konkurenciji. Niko je ponajbolji u svojoj momčadi, glavni čovjek za kreaciju i strijelac dosad dva pogotka. Milan Badelj (HSV) je nezamjenjiv u svom klubu, gdje u sustavu 4-2-3-1 čini dvojac središnjih veznjaka. Ipak, njegov HSV igra katastrofalnu sezonu i mogao bi se boriti za ostanak.
Tko brine Niku Kovača?
U trećoj kategoriji nalaze se svi oni čiji klupski status s pravom brine Niku Kovača. Ispred svih iskače Mateo Kovačić, već sada ponajbolji nogometaš Hrvatske, koji je u Interu rob talijanske opsesije za taktikom i još više i preciznije - čudnih taktičkih sklonosti svog šefa Waltera Mazzarija. Kovačić je za Inter nastupio 20 puta, ali u 13 navrata ulazio je s klupe. Nema postignutog gola, nema definirano mjesto u sastavu, uzalud mu pohvale Interovih simpatizera, kada Mazzari gura svoj film. Uz to, Inter se nalazi u teškoj krizi, s tek jednom pobjedom u posljednjih osam utakmica, a ovih dana je Mazzari ušao u otvoreni sukob s navijačima.
Ivan Perišić prošle jeseni bio je prilično redovit u Wolfsburgu i strijelac dva gola, ali čini se da je ispao iz udarnih 11 nakon što je za 20 milijuna eura u klub stigla belgijska zvijezda u usponu, Kevin De Bruyne. Tu su još Brazilac Diego i njemačko čudo od djeteta Max Arnlod, pa bi Perišićeva minutaža mogla drastično pasti.
Nikica Jelavić napravio je dobar potez zamijenivši Everton s Hull Cityjem, ali u novoj sredini tek treba početi zabijati. Domagoj Vida prošle jeseni igrao je malo ili nimalo za kijevski Dinamo. Trener Blohin ne vidi ga kao prvu opciju ni na stoperu, ni na beku, te ga koristi vrlo rijetko. Tek nešto više minuta Blohin daje Ognjenu Vukojeviću.
Eduardo u Šahtaru uglavnom ulazi s klupe, tek je treća-četvrta napadačka opcija, a polusezonu je završio sa četiri gola. Ivo Iličević startao je za HSV na otvaranju proljetne dionice, no sve više mu prijeti Kamerunac Zoua, a ne bi nas začudilo da trener van Marwijk na desnom krilu pokuša i sa svojim sunarodnjakom Johnom, posuđenim od Benfice.
Posudba bi možda bilo najbolje rješenje za Antu Rebića (79 minuta u Serie A), jer u Fiorentini mu nije pomogao niti prvijenac u Kupu niti teška ozljeda vodećeg topnika Rossija. Šef Vincenzo Montella u sustavu 4-3-3, usprkos izbivanju Rossija i od ranije Gomeza, prije Rebića vidi redom Matrija, Cuadrada, Joaquina, Iličića, Vargasa, Rydera Matosa...
Pratite najnovije vijesti bilo kada, bilo gdje. Pratite nas na Facebooku i Twitteru. Pratite GOL.hr putem iPhonea i ANDROID mobilnih uređaja.
